Intolerancija na laktozu – kada laktoza postane problem
Uzroci, simptomi i liječenje intolerancije na laktozu
Mnogi ljudi znaju ovo: nakon što popiju mlijeko i mliječne proizvode, odjednom im kruli želudac. Ako nakon konzumacije mliječnih proizvoda osjetite probavne probleme poput nadutosti, bolova u trbuhu ili proljeva, to može ukazivati na intoleranciju na laktozu.
Što je intolerancija na laktozu?
Laktoza (mliječni šećer) je disaharid koji se sastoji od dva jednostavna šećera (glukoza + galaktoza) međusobno povezana. U normalnim okolnostima, enzim laktaza osigurava da se laktoza razgradi u pojedinačne građevne elemente i zatim apsorbira u tijelo putem crijevne sluznice.
Intolerancija na laktozu je nedostatak ili gubitak aktivnosti enzima laktaze. Laktaza se više ne proizvodi u dovoljnim količinama. Tijelo tada nije u stanju razgraditi laktozu unesenu hranom. To znači da se laktoza ne apsorbira u tankom crijevu, već neprobavljena dolazi do debelog crijeva. Ovdje se laktoza razgrađuje pomoću crijevnih bakterija. Ova bakterijska probava proizvodi plinove, npr. vodik, koji može izazvati tipične simptome kao što su nadutost i bolovi u trbuhu. Osim toga, laktoza i njezini produkti razgradnje imaju osmotski učinak u debelom crijevu, što znači da dovode do dotoka vode u crijevo i tako mogu izazvati proljev.
Budite oprezni ako ste alergični na mliječne proteine
Intoleranciju na laktozu treba razlikovati od alergije na mliječne proteine. Za razliku od intolerancije na laktozu, alergija na mlijeko pokreće imunološke reakcije koje su usmjerene protiv specifičnih proteina u mlijeku. Čak i najmanje količine mlijeka ili mliječnih proizvoda mogu izazvati simptome takve alergije. Stoga je važno razlikovati intoleranciju i alergiju.
Aktivnost laktaze pada tijekom života
Laktoza (mliječni šećer) ima nutricionistički važnu ulogu, posebno u dojenačkoj dobi, budući da majčino mlijeko prirodno sadrži velike količine laktoze. Kako bi preradila tu laktozu, dojenčad već proizvodi probavni enzim laktazu, koji razgrađuje laktozu i čini je iskoristivom. Nakon odvikavanja djetetov probavni sustav polako prelazi na drugu hranu. Enzimska aktivnost laktaze postupno pada i s godinama se proizvodi sve manje laktaze (fiziološki nedostatak laktaze). U nekim slučajevima, proizvodnja laktaze pada do te mjere da se tijekom odrasle dobi laktoza više ne podnosi i uzrokuje simptome.
Oblici intolerancije na laktozu
Ovisno o temeljnom uzroku, medicina razlikuje primarnu i sekundarnu intoleranciju na laktozu:
Primarna intolerancija na laktozu je najrašireniji oblik intolerancije na laktozu u svijetu. Ovaj oblik je genetski uvjetovan i znači da se enzim laktaza ne proizvodi u dovoljnoj mjeri.
Sekundarna intolerancija na laktozu često je posljedica druge bolesti koja uključuje oštećenje sluznice tankog crijeva, poput gastrointestinalnih infekcija, kronične upalne bolesti crijeva ili celijakije. Enzim za razgradnju laktoze, laktaza, proizvodi se u resicama sluznice tankog crijeva. Nalazi se na površini crijevne sluznice. Stoga oštećenje crijevne sluznice dovodi do smanjenja proizvodnje ili funkcije enzima, a time i nepodnošljivosti.
Koji su simptomi intolerancije na laktozu?
Tipični simptomi intolerancije na laktozu su:
Naduti trbuh (meteorizam)
Nadutost (nadutost)
Osjećaj sitosti
Bolovi u trbuhu, grčevi u trbuhu
Dijareja (proljev)
Mučnina, rijetko povraćanje
Uz ove tipične simptome, povremeno se javljaju i nespecifične tegobe kao što su glavobolja, umor i poteškoće s koncentracijom ili atipični simptomi poput zatvora. Simptomi se mogu jako razlikovati od osobe do osobe. Dok neki oboljeli osjećaju jaku nelagodu nakon jela, drugi se osjećaju samo pomalo neugodno. Vrijeme u kojem se simptomi pojavljuju također može varirati i nije uvijek izravno povezano s unosom hrane. Ovisno o duljini vremena konzumiranja hrane i aktivnosti želuca i crijeva pojedinca, simptomi se mogu pojaviti odmah nakon jela ili čak nekoliko sati kasnije.
Kako se dijagnosticira intolerancija na laktozu?
Otkrivanje intolerancije na hranu često nije jednostavno, jer simptomi raznih intolerancija i alergija, kao i drugih bolesti probavnog trakta (npr. sindrom iritabilnog crijeva ), mogu biti vrlo slični. Vođenje dnevnika prehrane može biti od pomoći u postavljanju dijagnoze. Ako sumnjate na intoleranciju na laktozu, uvijek trebate potražiti savjet liječnika. Takozvana dijeta ili eliminacijski test mogu pružiti prve naznake intolerancije na laktozu. U tu svrhu se određeno vrijeme izbjegava konzumacija namirnica koje sadrže laktozu. Ako se simptomi poboljšaju tijekom razdoblja bez laktoze, to može biti znak intolerancije na laktozu.Uobičajena metoda za otkrivanje intolerancije na laktozu je vodikov test. Test izdisaja na vodik mjeri koliko je vodika sadržano u zraku koji udišete prije i nakon ispijanja otopine koja sadrži laktozu. Ako imate intoleranciju na laktozu, laktoza ulazi neprobavljena u debelo crijevo, gdje je razgrađuju crijevne bakterije. Pritom nastaje, među ostalim, vodik koji kroz crijevnu stijenku ulazi u krv i izdiše se kroz pluća. Ako je sadržaj vodika u zraku koji udišete povećan, test ukazuje na intoleranciju na laktozu.
Koja hrana sadrži laktozu?
Laktoza (mliječni šećer) je prirodno sadržana u mlijeku i mliječnim proizvodima od njega, kao što su jogurt, vrhnje, skuta i krem sir. Laktozu stoga sadrže i sve namirnice i jela koja sadrže mlijeko ili mliječne proizvode kao sastojak. To može biti slučaj, primjerice, s čokoladom, sladoledom, kruhom i pecivima, kolačima, preljevima i umacima. No, laktoza se također može pronaći u hrani gdje možda niste ni slutili. Razlog tome je što se laktoza zbog svojih svojstava često koristi kao skriveni sastojak gotovih proizvoda (npr. kao vezivo, punilo ili nositelj arome). Stoga je potrebno pažljivo pročitati popis sastojaka. Spominje li se laktoza na popisu sastojaka ili sastojaka kao što su: mlijeko (prah), sirutka (prah) ili vrhnje, proizvod sadrži laktozu. Lijekovi također često sadrže laktozu kao pomoćnu tvar. Međutim, količina laktoze sadržana u lijekovima obično je toliko mala da ne bi trebala izazvati nikakve simptome.
Ovdje možete pronaći pregled sadržaja laktoze u raznim namirnicama:
Žitarice i škrobni proizvodi
Bez laktoze (≤ 0,1 g/100 g ili ml):
Žitarica
kruh bez mliječnih proizvoda i proizvodi od žitarica
krumpir
slatki krumpir
Jeruzalemska artičoka
soja
Nizak do srednji sadržaj laktoze (> 0,1 g - 5 g/100 g ili ml):
prerađevine od žitarica i škroba s udjelom mlijeka/sira
Povrće
Voće
Orašasti plodovi i sjemenke
Mlijeko i mliječni proizvodi
Riba, meso i jaja
Začini i umaci
Slastice, zaslađivači i grickalice
Pića
Svatko tko pati od intolerancije na laktozu obično može živjeti bez simptoma uz individualno prilagođenu prehranu. Često se male količine laktoze ipak mogu tolerirati, pa nije nužno potrebna dijeta bez laktoze, već samo dijeta s niskim udjelom laktoze.
Prilagodba prehrane u tri koraka
Ovisno o količini i aktivnosti laktaze koja je još uvijek prisutna, tolerancija na laktozu ili hranu koja sadrži laktozu može uvelike varirati i mora se testirati od slučaja do slučaja. Početni cilj trebao bi biti utvrditi individualni prag tolerancije, odnosno saznati koje namirnice i koju količinu laktoze podnosimo.Prilagodba prehrane ako imate intoleranciju na laktozu odvija se u tri koraka i po mogućnosti treba biti u pratnji educiranog nutricionista:
Tijekom faze porodiljnog dopusta prehrana bi trebala biti strogo siromašna laktozom kako bi se simptomi povukli.
U sljedećoj testnoj fazi postupno ćemo testirati koliko su namirnice koje sadrže laktozu, posebno mlijeko i mliječni proizvodi, prihvatljive.
Ova faza lagano prelazi u trajnu prehranu, u kojoj treba postići raznoliku i uravnoteženu prehranu.
Određena ograničenja u izboru hrane obično se ne mogu u potpunosti izbjeći ako imate intoleranciju na laktozu. No potpuno izbjegavanje mlijeka i mliječnih proizvoda često nije potrebno i nema smisla.
Hrana s niskim udjelom laktoze ili bez laktoze
Ako je moguće, hranu bogatu laktozom treba zamijeniti hranom s niskim udjelom laktoze. Na primjer, fermentirani mliječni proizvodi sadrže manje laktoze od svježih mliječnih proizvoda jer je laktoza već razgrađena bakterijskom fermentacijom. Stoga polutvrdi i tvrdi sirevi sadrže samo male količine laktoze i obično se dobro podnose. Kako bi se poboljšala tolerancija na laktozu, hranu koja sadrži laktozu treba konzumirati u malim obrocima tijekom dana i zajedno s drugom hranom. Ako se ne može izbjeći konzumacija hrane koja sadrži laktozu, uzimanje pripravaka koji sadrže laktazu u obliku tableta ili kapsula može pomoći poboljšanju tolerancije. Posebna hrana bez laktoze (npr. mlijeko bez laktoze) može dodatno proširiti izbor proizvoda. Alternative bez laktoze sada su dostupne u gotovo svakom supermarketu. U tim je proizvodima laktoza uklonjena tijekom procesa proizvodnje ili je već razgrađena dodavanjem laktaze. Hrana se smatra bez laktoze ako sadrži manje od 0,1 g laktoze na 100 g hrane.
Pobrinite se da unosite dovoljno kalcija
Mlijeko i mliječni proizvodi izvori su vitalnih (mikro)nutrijenata, kao što je kalcij. Kalcij je mineral koji, između ostalog, jača kosti i zube. Ako se mliječni proizvodi konzumiraju samo u malim količinama, važno je u prehranu uključiti i druge izvore kalcija. To uključuje povrće bogato kalcijem poput kelja, špinata i brokule ili mineralna voda bogata kalcijem.
Probiotici za intoleranciju na laktozu
Probiotici se mogu koristiti za potporu intoleranciji na laktozu. Probiotici su živi mikroorganizmi koji, kada se uzimaju u dovoljnim količinama, imaju zdravstvene prednosti za tijelo. Oko 100 trilijuna različitih mikroorganizama, uglavnom bakterija, živi u crijevima i zajedno čine crijevnu floru, prvu razinu zaštite crijeva. Postoje dokazi da specifični probiotici, npr. bakterije mliječne kiseline kao što su laktobacili mogu podržati probavu laktoze jer same imaju sposobnost proizvodnje enzima za razgradnju laktoze. Oni na neki način nadomještaju laktazu koja tijelu nedostaje. Iz tog razloga, fermentirani mliječni proizvodi koji sadrže žive bakterijske kulture (npr. proizvodi od kiselog mlijeka kao što su prirodni jogurt i kefir) često se bolje podnose. Sadržane bakterijske kulture pomažu u razgradnji laktoze.
Potpora crijevnoj sluznici u slučajevima intolerancije na laktozu
Neoštećena crijevna sluznica preduvjet je za funkcioniranje probave i apsorpciju hranjivih tvari. Enzim laktaza za cijepanje laktoze također se proizvodi u stanicama crijevne sluznice i nalazi se na njezinoj površini. Oštećenje crijevne sluznice znači da se probavni enzimi poput laktaze više ne proizvode dovoljno. Intolerancija na laktozu stoga može biti posljedica oštećenja crijevne sluznice (sekundarna intolerancija na laktozu). Ovaj oblik intolerancije na laktozu je reverzibilan, što znači da se može poboljšati ili čak potpuno nestati. Ako se liječi temeljni uzrok, crijevna sluznica se također može oporaviti i ponovno može proizvoditi dovoljno laktaze. Stoga je važno dobro njegovati crijeva, a posebno njegovati crijevnu sluznicu. Budući da se stanice crijevne sluznice obnavljaju vrlo često (otprilike svaka 1-3 dana), neophodna je opsežna opskrba mikronutrijentima:
Vitamin B2, biotin, niacin i vitamin A doprinose održavanju normalne sluznice, uključujući crijevnu sluznicu.
Cink, vitamin B12, vitamin D, folna kiselina i magnezij podržavaju diobu stanica.
Vitamin C, vitamin E, vitamin B2, cink, selen i bakar pomažu u zaštiti stanica od oksidativnog stresa.
Aminokiselina L-glutamin služi kao važan izvor energije za stanice crijevne sluznice.