Zdravlje štitnjače započinje u crijevima

Što je to štitnjača?

U mnogim razgovorima, kada se spominju neke tegobe poput ispadanja kose, ubrzanog rada srca ili problema sa kilogramima, jedni drugima znamo postaviti pitanje „Jesi li provjerio/la štitnjaču“? Itekako smo svjesni njezine važnosti, no znamo li zapravo što je štitnjača i koja je njezina uloga? Štitnjača je mala žlijezda u obliku leptira koja se nalazi na prednjem dijelu vašeg vrata, ispod kože. Zdrava štitnjača obično nije vidljiva izvana (nema izgleda kvržice na vratu), ne možete je niti osjetiti kada prstom pritisnete prednji dio vrata. Štitnjača je dio vašeg endokrinog sustava i kontrolira mnoge važne funkcije vašeg tijela proizvodnjom i otpuštanjem (lučenjem) određenih hormona. Glavni zadatak vaše štitnjače je kontrolirati brzinu vašeg metabolizma, što je proces u kojem vaše tijelo pretvara hranu koju konzumirate u energiju. Sve stanice u vašem tijelu trebaju energiju za funkcioniranje.

Sada znamo što je štitnjača i gdje se ona nalazi, ali koja je točno njezina funkcija? Kao endokrina žlijezda, vaša štitnjača stvara i luči hormone, ona proizvodi i otpušta sljedeće hormone:

• Tiroksin (T4): Ovo je primarni hormon kojeg proizvodi i otpušta vaša štitnjača, iako štitnjača maksimalno iskorištava ovaj hormon, on nema previše utjecaja na vaš metabolizam. Nakon što štitnjača otpusti T4 u krvotok, on se može pretvoriti u T3 kroz proces koji se zove dejodinacija.

• Trijodtironin (T3): Vaša štitnjača proizvodi manje količine T3 od T4, ali ima puno veći učinak na metabolizam od T4.

• Reverzni trijodtironin (RT3): štitnjača proizvodi vrlo male količine RT3, što poništava učinke T3.

• Kalcitonin: Ovaj hormon pomaže regulirati količinu kalcija u krvi.

Pretrage koje se rade iz uzroka krvi, osim hormona štitnjače, koje služe kao ukazatelji rada i stanja štitnjače:

• TSH - Tireoidni stimulirajući hormon ili tireotropin (TSH) je hormon koji se sintetizira u prednjem režnju hipofize pod djelovanjem hipotalamusa. TSH stimulira rad i lučenje hormona štitnjače, a njihovo međusobno djelovanje je regulirano mehanizmom negativne povratne sprege: visoka koncentracija hormona štitnjače koči daljnje lučenje TSH i obrnuto. Određivanje TSH je prvi test kojim se započinje procjena funkcije štitinjače jer je vrlo osjetljiv i specifičan parametar naročito u ranoj dijagnostici bolesti štitnjače ili isključivanju poremećaja u osi hipotalamus-hipofiza-štitnjača.

• Anti TPO - Antitijela protiv tireoidne peroksidaze (anti-TPO) su antitijela koja kao antigen prepoznaju tireoidnu peroksidazu (TPO). TPO je glikoprotein u mikrosomima stanica štitnjače čija je osnovna uloga u reakcijama jodinacije tirozina tijekom biosinteze T3 i T4. Za razliku od anti-TG, anti-TPO mogu imati patogenu ulogu u razvoju (destruktivne) autoimune bolesti štitnjače. Anti-TPO obično su prisutna u kombinaciji s povišenim vrijednostima anti-TG kod većine bolesnika s Hashimotovim tireoiditisom, primarnim miksedemom i Gravesovom bolesti.

• Anti TG - Tireoglobulinska antitijela (anti-TG) javljaju su kod Hashimotove bolesti (autoimunog tireoiditisa), primarnog mikesedema i Gravesove bolesti zajedno s porastom anti-TPO antitijela i značajna su ukoliko su anti-TPO antitijela negativna. Osim toga, anti-TG je prisutan kod bolesnika s blagom hipo- ili hipertireozom, a nerijetko i kod bolesnika s drugim autoimunim bolestima kao što su reumatoidni artritis, perniciozna anemija i dijabetes tipa I. Nadalje, anti-TG je prisutan u 30-60% bolesnika s karcinomom štitnjače.

Kako bi proizvela hormone štitnjače, štitnjača treba jod, element koji se nalazi u hrani (najčešće jodiranoj kuhinjskoj soli) i vodi. Jodat se u crijevima reducira u jodid prije apsorpcije, dok se organski vezani jod probavlja, a oslobođeni jodid se apsorbira. Štitnjača potom hvata jod i pretvara ga u hormone štitnjače. Ako u tijelu imate premalo ili previše joda, to može utjecati na razinu hormona koje vaša štitnjača proizvodi i otpušta.

 Hormoni štitnjače utječu na sljedeće tjelesne funkcije:

• Metabolizam - glavni zadatak štitnjače je kontrolirati vaš metabolizam. Metabolizam je proces koji vaše tijelo koristi za pretvaranje hrane u energiju koju vaše tijelo koristi za funkcioniranje. Štitnjača stvara hormone T4 i T3 za kontrolu vašeg metabolizma. Ovi hormoni djeluju u cijelom tijelu kako bi rekli tjelesnim stanicama koliko energije trebaju koristiti.

• Brzina otkucaja srca – hormoni koje štitnjača stvara utječu na srčani ritam, pa tako pojačano lučenje hormona može potencirati ubrzani rad srca – tahikardiju, dok je kod hipotireoidizma (slaba aktivnost štitnjače) česta pojava bradikardija, odnosno usporeni srčani ritam

• Disanje – smanjena količina hormona štitnjače može uzrokovati slabljenje mišića koji vam pomažu kod normalnog disanja. Neki stručnjaci misle da je to razlog zašto hipotireoza može dovesti do pauza u disanju dok spavate, stanja koje se naziva apneja za vrijeme spavanja.

• Probava – kada hormoni štitnjače nisu u harmoniji, to može dovesti do nekih nelagodnih simptoma vezanih uz probavu poput opstipacije ili dijareje, poteškoća sa gutanjem, povraćanja, intolerancije na laktozu, gubitka kilograma te čak sindroma iritabilnog crijeva.

• Tjelesna temperatura – štitnjača sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, pa tako kod porasta hormona štitnjače temperatura tijela može porasti, dok kod hipotireoidizma temperatura tijela pada pa možete biti osjetljiviji na hladnoću, imati hladne ruke i noge koje nikako ne možete ugrijat

• Mentalna aktivnost - Kada je hormon štitnjače nizak, to može utjecati na vaše pamćenje i sposobnost koncentracije.

• Održavanje kože i kostiju - kod hipertireoze (pretjerano aktivna štitnjača), možete primijetiti svrbež i suhe dijelove kože, lice kao i zglobovi prstiju mogu biti otečeni.

• Plodnost - Hipotireoza i hipertireoza mogu negativno utjecati na plodnost - kako na sposobnost začeća tako i na sposobnost nošenja fetusa do termina. Prisutnost autoimunih antitijela, sa ili bez hipertireoze ili hipotireoze, također može utjecati na vašu plodnost. Dr. Elena Christofides M.D., FACE i suradnica Američke udruge kliničkih endokrinologa, objašnjava da "abnormalne razine TSH mogu ometati ovulaciju" i da, "kada imate bilo koju vrstu poremećaja štitnjače (bez odgovarajućeg liječenja), vi ćete vidjeti poremećaj lutealne faze (zadnja polovica ciklusa nakon ovulacije)."

• Razvoj mozga - Hormoni štitnjače igraju važnu ulogu u razvoju mozga, a nedostatak hormona štitnjače tijekom perinatalnog razdoblja dovodi do ozbiljnih zastoja u razvoju. Perinatalni nedostatak hormona štitnjače klinički je poznat kao kongenitalna hipotireoza, koja je uzrokovana disgenezom štitnjače ili niskim unosom joda. Ako se poremećaj ne dijagnosticira ili ne liječi rano, arhitektura neurona je poremećena nedostatkom hormona štitnjače, a neuropatološki nalazi, kao što su abnormalno formiranje sinapsi, defekti u migraciji neurona i oštećenje mijelinizacije, opaženi su u mozgovima takvih pacijenata.

Kada štitnjača ne radi ispravno, to može utjecati na cijelo tijelo!

Bolesti štitnjače česta su stanja koja negativno utječu na zdravlje svih populacija. Dijagnoza bolesti štitnjače temelji se na dokazima o strukturnim abnormalnostima žlijezde i promijenjenoj sekretornoj funkciji. Hormoni koje luči štitnjača kontroliraju rad većine tkiva, održavajući unutarnju ravnotežu tijela. Jod je neophodan za normalno funkcioniranje štitnjače, kao i za proizvodnju hormona. Nedostatak joda je glavni uzrok disfunkcije štitnjače u zemljama u razvoju. Procjenjuje se da oko 30% svjetske populacije pati od nedostatka ovog elementa. U tim regijama nedostatak joda dovodi do razvoja hipotireoze i sekundarne hipertrofije štitnjače.

Hipotireoza (slaba aktivnost štitnjače) je jedan od najčešćih endokrinih poremećaja, koji pogađa 5-10% svjetske populacije. Ljudi koji žive u razvijenim zemljama imaju veću vjerojatnost da će biti pogođeni autoimunim bolestima, uključujući Hashimotov tireoiditis (HT) i Gravesovu bolest (GD). HT je najčešći uzrok primarne hipotireoze, iako se također može manifestirati hiperaktivnošću i eutireozom.

Poremećaji funkcije štitnjače obuhvaćaju neka od sljedećih stanja:

Hipotireoza (slaba aktivnost štitnjače) – funkcionalni oblik poremećaja rada štitnjače koji je karakteriziran sniženom razinom hormona štitnjače T4 i/ili T3. Učestalije obolijevaju žene. Simptomi hipotireoze ovise o težini stanja. Problemi se razvijaju polako, često tijekom nekoliko godina. U početku možete jedva primijetiti simptome, poput umora i debljanja. Ali kako se vaš metabolizam usporava, mogli biste razviti očitije probleme. Zbog usporenog metabolizma dolazi do: brzog umaranja, otežanog gubitka težine, konstipacije, povišenog kolesterola, poremećaja menstrualnog ciklusa i sniženog libida. Može se javiti suha i gruba koža. Sve stanice rade sporije pa tako i mozak, što može dovesti i do zaboravljivosti. Zbog potrebnog brzog dijeljenja stanica u dlačnim folikulima kosa može početi opadati. U tim slučajevima usporen metabolizam stanica se reflektira njihovim usporenim dijeljenjem te to rezultira opadanjem kose.

Svaka osoba je drugačija te ne mora značiti da će svi imati sve simptome. Oni mogu varirati te neki mogu biti prisutni, a neki izostati. Dijagnoza hipotireoze postaviti će se na temelju kliničkog pregleda, simptoma i laboratorijskih nalaza. Sami simptomi nisu dovoljni za postaviti dijagnozu hipotireoze jer se isti takvi simptomi mogu pojaviti u sklopu nekih drugih bolesti. Dodatno uz laboratorijske analize radi se i ultrazvuk štitnjače kako bi se vidjela njezina veličina i izgled te eventualne promjene.

Uz pravilno uzimanje propisane terapije, osobe s hipotireozom vode normalan život, s naglaskom na izmjeni prehrane, pa je tako važno reducirati unos glutenskih namirnica jer gluten može iritirati tanko crijevo i time smanjiti apsorpciju lijeka. Zbog toga će vam trebati veća količina lijeka da se postigne odgovarajuća koncentracija hormona u krvi. Zbog usporenog metabolizma potrebno je smanjiti unos masti i šećera. Tako ćete prevenirati povećanje tjelesne mase i porast kolesterola. Alkohol je također preporučljivo reducirati ako ne potpuno izbaciti zbog toga što onemogućuje potpuno iskorištavanje hormona štitnjače.

Hipertireoza (pretjerano aktivna štitnjača) – naziva se još i preaktivna štitnjača, to je stanje u kojem vaša štitnjača proizvodi i otpušta visoke razine hormona štitnjače. Ovo stanje može ubrzati vaš metabolizam, a češće se javlja kod žena nego kod muškaraca. Simptomi hipertireoze uključuju ubrzan rad srca, gubitak težine, povećan apetit, probleme sa spavanjem i tjeskobu, izbočene oči (kao i kod Gravesove bolesti) te slabost mišića. Uzrok hipertireoze može biti Gravesova bolest, čvorići na štitnjači, uzimanje previše joda te upale štitnjače. Dijagnoza se obično postavlja na temelju kliničke slike i fizikalnog pregleda, laboratorijskih nalaza te ultrazvuka štitnjače. Hipertireoza se može liječiti antitireoidnim lijekovima, radioaktivnim jodom, beta blokatorima i kirurškim zahvatom.

Gravesova bolest – ovo je autoimuno stanje u kojem imunološki sustav napada štitnjaču i kao rezultat toga dolazi do hipertireoze.

Hashimotov tireoiditis – autoimuno stanje u kojem imunološki sustav napada vašu štitnjaču, uzrokujući upalu i oštećenje. Oštećenje štitnjače u konačnici sprječava vašu štitnjaču da proizvodi dovoljno hormona štitnjače. Već smo ranije naveli da je štitnjača mala leptirasta žlijezda smještena pod kožom, odmah ispod Adamove jabučice. Autoimuni poremećaj je bolest uzrokovana napadom imunološkog sustava na zdrava tkiva. U Hashimotovoj bolesti stanice imunološkog sustava dovode do smrti stanica štitnjače koje proizvode hormone, a bolest obično rezultira smanjenjem proizvodnje hormona (hipotireoza). Hashimotova bolest je također poznata kao Hashimotov tireoiditis, kronični limfocitni tireoiditis i kronični autoimuni tireoiditis. Iako svatko može razviti Hashimotovu bolest, najčešća je kod žena srednjih godina. Javlja se vrlo često familijarno i zato je bitno obratiti pažnju na prevenciju i redovne kontrole. Pacijent se najčešće žali na stezanje u vratu, kronični umor, promjene raspoloženja i depresiju. Hashimoto tireoiditis je autoimuna bolest, dok je hipotireoza stanje koje nastaje kao posljedica ove bolesti. Primarno liječenje je nadoknada hormona štitnjače.

Simptomi Hashimota razvijaju se polako, možda ih nećete odmah primijetiti a oni uključuju:

• Umor i tromost

• Povećanu osjetljivost na hladnoću

• Povećanu pospanost

• Suhu kožu

• Zatvor

• Slabost mišića

• Bolove u mišićima, osjetljivost i ukočenost

• Bol u zglobovima i ukočenost

• Neredovito ili prekomjerno menstrualno krvarenje

• Depresiju

• Probleme s pamćenjem ili koncentracijom

• Edem štitnjače (guša)

• Podbuhlo lice

• Lomljive nokti

• Gubitak kose

• Povećanje (edem) jezika

Mikrobiom i štitnjača

Već ste sigurno negdje čuli da se crijevni mikrobiom čovjeka sastoji od milijardi bakterija, virusa i gljivica. Ima važnu ulogu u gastrointestinalnoj homeostazi i može predstavljati dodatni čimbenik koji doprinosi poremećajima štitnjače. Do sada je mnogim istraživanjima utvrđen utjecaj crijevnog mikrobioma na depresiju, neurodegenerativne bolesti, bolesti srca, pretilost, dijabetes, imunološke poremećaje, upalne bolesti crijeva i rak.

Ako možete vizualizirati veliku tvornicu u kojoj ima jako puno radnika, zaposlenih u različitim sektorima, užurbanih, svaki sa svojim zadatkom, neki rade jako dobro svoj posao, a neki su skloni napraviti koju grešku. Sada zamislite ovo na mikroskopskoj razini i dobit ćete predodžbu o tome kako izgleda mikrobiom unutar našeg tijela, koji se sastoji od bilijuna mikroorganizama, tisuća različitih vrsta koji se nazivaju crijevni mikrobiom. To uključuje ne samo bakterije, već i gljivice, parazite i viruse.

Više o crijevnom mikrobiomu pročitajte ovdje.

Rezultati jednog istraživanja pokazali su da postoji razlika u crijevnom mikrobiomu zdrave osobe od osoba koje imaju Hashimotov tireoiditis.

„Rezultati su pokazali da postoje razlike u sastavu crijevne mikrobiote između zdravih ljudi (HCA) i bolesnika s HT-om. Lachnoclostridium, Bilophila i Klebsiella obogaćene su HCA skupinom, dok su Akkermansia, Lachnospiraceae, Bifidobacterium, Shuttleia i Clostriworthdia obogaćene HT skupinom. Analiza čimbenika okoliša otkrila je da su Bifidobacterium i Klebsiella dvije skupine bakterija koje su prošle dramatične promjene u HCA i HT, a uglavnom su pod utjecajem spola. Romboutsia i Haemophilus regulirani hormonom slobodnog trijodtironina (FT3) mogu pospješiti razvoj HT, dok Faecalibacterium i Lachnospiraceae regulirani slobodnim tiroksinom (FT4) mogu zaštititi domaćina.“

- Liu, J., Qin, X., Lin, B. et al. Analysis of gut microbiota diversity in Hashimoto’s thyroiditis patients. BMC Microbiol 22, 318 (2022). https://doi.org/10.1186/s12866-022-02739-z

Propusno crijevo ili poznatije Leaky gut

Za pojam „leaky gut“, odnosno propusno crijevo ste sigurno do sada već negdje čuli, što taj pojam zapravo znači? Većina vaših unutarnjih organa dobro je zaštićena od vanjskog svijeta. Ali gastrointestinalni trakt - ili točnije, unutrašnjost gastrointestinalnog trakta - dolazi u kontakt sa predmetima iz vanjskog svijeta svaki dan. Hrana koju jedete ulazi u tijelo kroz usta, putuje u želudac, djelomično se probavlja, i prelazi u tanko crijevo - tamo se odvija stvarni posao izvlačenja hranjivih tvari i energije koji su nam potrebni za život i razvoj. ß- defenzin je antimikrobni peptid koji se luči na sluznici crijeva, a ima široki spektar aktivnosti protiv različitih patogena – zbog čega ga nazivamo „prirodnim antibiotikom“. ß-defenzini su sastavni dio prirođenog imunološkog sustava i svojim antimikrobnim učinkom doprinose barijernoj funkciji epitelnih stanica crijeva. Defenzini pokazuju različit stupanj antimikrobne aktivnosti protiv bakterija, gljivica i nekih virusa s ovojnicom. Smanjena ekspresija ß-defenzina može se, na primjer, promatrati u epitelnim stanicama crijeva pacijenata s Crohnovom bolesti. Sustav obrane sluznice je stoga ograničen i omogućuje povećanu invaziju „problematičnih“ bakterija, što bi moglo dovesti do tipične infekcije kod pacijenata s Crohnovom bolesti).

Kako bi naša crijevna sluznica mogla ispuniti ove važne zadatke, sama mora biti optimalno opskrbljena hranjivim tvarima i bez znakova prisutnosti upale. Određene bolesti i stanja poput crijevnih upalnih bolesti, celijakije, iritabilnog crijeva, oslabljenja crijevna flora, manjak raznolikosti – dobrih bakterija, oslabljuje sluznicu te mogu uzrokovati gubitak integriteta između staničnih sveza i utjecati na nastanak crijevne propusnosti koju poznajemo i kao "leaky gut". Jednostavnije rečeno, crijevo povećane propusnosti gubi sposobnost adekvatnog filtriranja, pa se tako vitamini i minerali ne apsorbiraju kako treba, a toksini i problematični mikroorganizmi mogu ulaziti u krvotok i tako vaše tijelo izaziva imunološki odgovor. Ako zbog bolesti štitnjače vaš imunološki sustav radi prekovremeno, to može imati negativan učinak na zdravlje vaših crijeva, a u slučaju Hashimota, imunološke stanice napadaju same sebe.

Zahvaljujući pionirskom radu s Dr. Alessiom Fasanom, sada nam je poznata mehanika koja uzrokuje propusna crijeva, a to je jedan od primarnih pokretača za sve autoimune bolesti, uključujući autoimunu bolest štitnjače. Već sami naziv bolesti govori da propusna crijeva nastupaju kada crijeva (posebice tanko crijevo) postane previše propusno, čime dozvoljava česticama da izađu iz probavnog trakta i slobodno putuju krvotokom. Gluten je jedan od glavnih uzroka propusnih crijeva kod ljudi koje vidim s problemima štitnjače i autoimune bolesti, i to ne samo u slučaju bolesnika s celijakijom, nego u bilo kojeg bolesnika s osjetljivošću na gluten. Kad netko sa osjetljivošću na gluten jede hranu koja sadrži gluten, proteini iz glutena prolaze želucem i stižu u tanko crijevo, gdje tijelo odgovara proizvodnjom zonulina, kemikalije koja signalizira čvrstim spojevima crijevnih zidova da se otvore, stvarajući propusnost. Oštećenje crijeva može biti uzrokovano ili izazvano infekcijama crijeva poput prekomjernog rasta bakterije Candida, lijekova poput antibiotika ili kontracepcijskih pilula i stresa.

Molekularna mimikrija, slučaj zamijene identiteta

Svaki puta kada je Vaše tijelo izloženo opasnim vanjskim utjecajima, Vaš imunološki sustav zapamtit će njihovu strukturu, posebice sekvencu proteina, tako da može razviti savršenu obranu na patogen i prepoznati ga u buduće. No sustav prepoznavanja imunosnog sustava nije savršen. Tako dugo dok su struktura molekule i sekvence proteina dovoljno slične, imunosni sustav može biti prevaren tako da napada slične molekule koje su u biti tkivo tijela, uzrokujući autoimunu bolest. No, u slučaju štitnjače, ona ima dva najčešća "dvojnika" što je izlaže riziku od ozbiljnih autoimunih napadaja: gluten i kazein (protein koji je prisutan u mliječnim proizvodima), izgledno je da će oba proizvoda sada zatrovati vaš krvotok, uslijed propusnih crijeva.

To je klasičan scenarij. Štitnjača ljutito viče: „Nisam ništa učinila, kunem se! Uhvatili ste pogrešnu osobu!", a protutijela cinično odgovaraju „Sigurno prijateljice, sigurno!“, prije nego što se vezuju na tkivo štitnjače kako bi neutralizirali „prijetnju“. U slučaju autoimunog hipotiroidizma (Hashimotova bolest), vaš imunosni sustav napada smanjenu funkcionalnost štitnjače, tako da se metabolički procesi usporavaju. U slučaju autoimunog hipertiroidizma (Gravesova bolest), protutijela djeluju na hormon za stimulaciju štitnjače, uzrokujući da štitnjača prekomjerno proizvodi hormone i preopterećuje Vaš metabolizam.

Čak i u bolesnika koji imaju ne-autoimunu bolest štitnjače, fenomen molekularne mimikrije još uvijek utječe na funkciju štitnjače, zbog čega preporučujem da sve osobe s bolesti štitnjače uklone gluten iz svoje prehrane, čak i ako nije autoimuna.

Iako su gluten i kazein najčešći hipotetski uzroci autoimune bolesti štitnjače, koja je uzrokovana molekularnom mimikrijom, bakterija Yersinia enterocolitica, koja ulazi u crijeva putem zaražene hrane ili pića, dokumentirana je od strane istražitelja kao uzrok Gravesove bolesti uslijed međudjelovanja s receptorom hormona koji stimulira štitnjaču.

Iz članka dr. Amy Myer, http://www.amymyersmd.com/2015/07/the-gluten-gut-and-thyroid-connection/

Kako bi se detektirao "leaky gut" u Proimmun ( Centar Zdravlja Crijeva – www.proimmun.hr) se može napraviti analiza iz uzorka stolice pod nazivom 9300 ZONULIN - ključni laboratorijski pokazatelj u procjeni funkcije i stupnja propusnosti crijevne sluznice. Izuzev zonulina, važnu ulogu u postavljanju ispravne dijagnoze imaju i dodatni parametri iz stolice, kao što su kalprotektin, lizozim, EPX i slgA čijim određivanjem se precizno procjenjuje crijevna upalna aktivnost.

Zonulin je protein, sintetiziran u crijevnim i jetrenim stanicama, koji reverzibilno regulira crijevnu propusnost. Zonulin modulira propusnost uskih spojeva između stanica stijenke probavnog trakta. Otkrili su ga 2000. godine Alessio Fasano i njegov tim na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Marylandu. Dr. Fasano i njegovi kolege otkrili su da stanice u ljudskom crijevu proizvode protein koji je gotovo identičan toksinu zonula occludens i nazvali su ga zonulin. Skupina dr. Fasana zatim je izolirala zonulin iz ljudskih crijeva i otkrila da povećava propusnost crijeva kod primata.

Osim toga, sastav crijevnog mikrobioma utječe na dostupnost esencijalnih mikronutrijenata za štitnjaču. Npr. apsorpcija nehem (željezo koje se slabije apsorbira; žitarice i povrće) željeza (Fe 3+ ) iz hrane poboljšana je kiselim pH i uglavnom se događa u proksimalnom duodenumu (dvanaesnik bliži središtu tijela) crijevne bakterije mogu povećati bioraspoloživost željeza u debelom crijevu snižavanjem pH putem proizvodnje kratkolančanih masnih kiselina. Crijevne bakterije igraju ulogu u sintezi vitamina (vitamin K, folna kiselina, vitamin B2, B3, B5, B6, B7 i B12. Jod, željezo i bakar ključni su za sintezu hormona štitnjače, selen i cink su potrebni za pretvaranje T4 u T3, a vitamin D pomaže u regulaciji imunološkog odgovora. Često se otkrije da su ti mikronutrijenti manjkavi kod autoimunih bolesti štitnjače (engleska skraćenica AITD), što dovodi do neispravnog rada štitnjače. Suplementacija probioticima (dodavanjem aktivnih i najispitivanijih bakterijskih sojeva ljudskog probavnog sustava) - pokazala je blagotvorne učinke na hormone štitnjače i funkciju štitnjače općenito. Probiotici su živi, korisni mikroorganizmi. Najčešće korisne bakterije su Lactobacillus i Bifidobacterium.

Koji probiotik odabrati kao potporu zdravlju štitnjače?

Najbolji probiotici za potporu zdravlju štitnjače uključuju Lactobacillus acidophilus, Bifidobacterium bifidum, Lactobacillus rhamnosus, Saccharomyces boulardii i Streptococcus thermophilus. Kod hipotireoze i hipertireoze, Lactobacilli i Bifidobacterie su često smanjene.

Važno kod odabira probiotika – za što kvalitetniji proizvod bitno je da ima više različitih vrsta – pretežno Lactobacillus i Bifidobacterie.

Kako odabrati kvalitetan probiotik? - provjerite na našem ovdje!

Aktivnost bakterija se može provjeriti na način da napravite jogurt od probiotika. Dobivanjem jogurta od probiotika garantira se životnost i radišnost i u našim crijevima – prirodna otpornost od želučanih i žučnih kiselina.

Dr. Spaggiari i suradnici istraživali su utjecaj probiotika Lactobacillus i Bifidobacterie na levotiroksin (izvedeni oblik hormona štitnjače T4). Pronašli su značajno niže potrebe za prilagodbom T4 u studiji u usporedbi s kontrolnom skupinom, obrazlažući da modifikacija mikrobioma povećava dostupnost levotiroksina i stabilizira funkciju štitnjače. Zaključili su da probiotici imaju korisnu ulogu u smanjenju fluktuacija hormona u serumu. Zanimljivo je da mikrobi poput E. coli funkcioniraju kao rezervoar za T3 tako što ga vežu za bakterijski hormon koji veže štitnjaču i sposobni su spriječiti fluktuacije hormona štitnjače i tako možda smanjiti potrebu za dodatkom T4.

Provedeno je istraživanje literature kako bi se ispitalo međudjelovanje između crijevnog mikrobima i poremećaja štitnjače koje treba uzeti u obzir pri liječenju pacijenata koji boluju od bolesti štitnjače. Multifaktorijalne terapijske i preventivne strategije upravljanja mogu se uspostaviti i preciznije prilagoditi pacijentima, ovisno o sastavu njihovih crijevnih bakterija.

Što uzrokuje propusnost crijeva?

Ako je vaša crijevna barijera probijena, to znači da je bila pod značajnim napadom, vjerojatno već neko vrijeme. Najizravniji uzroci crijevne propusnosti uključuju:

• Dugotrajno uzimanje lijekova poput kortikosteroida ili nesteroidnih protuupalnih lijekova, poput aspirina i ibuprofena

• Kazein i gluten – u jednoj studiji objavljenoj na PumMed Centralu provedenoj na štakorima pokazalo se da prehrana bogata kazeinom (CRD) i glutenom (GRD) pogoršavaju propusnost crijeva, prema serumskom zonulinu, koji je korišten kao marker za povećanu propusnost crijeva

• Kemoterapije i terapije zračenjem koje degradiraju crijevnu sluznicu

• Kronična prekomjerna uporaba alkohola 

• Kronična upalna stanja, kao što su IBD i celijakija

• Alergije na hranu koje uzrokuju imunološki odgovor na određenu hranu.

• Prehrana bogata šećerom

• Crijevna disbioza - kako navodi Dr. Reckler „Disbioza može uzrokovati propusnost crijevne stijenke – ograničena sposobnost apsorpcije zbog čega hrana ostaje u crijevima i prelazi u fermentaciju, nadutost, grčeve, proljev, neželjene tvari i patogeni prolaze u krvotok i limfni sustav, može doći do opterećenja jetre, migrene, oscilacije krvnog tlaka, problema sa zglobovima, kožnih bolesti ili čak psihičkih promjena. Također može doći do alergije na hranu“

• Crijevne infekcije - Infekcije crijeva vrlo su česte među osobama s Hashimotom. Neke crijevne infekcije kao što je Helicobacter pylori, problematične bakterije ili gljivice i paraziti mogu uzrokovati propusnost crijeva i nezdravu crijevnu floru. Testiranje i iskorjenjivanje ovih kroničnih zaraznih organizama uz pomoć holističkog zdravstvenog djelatnika često je ključno za izlječenje propusnih crijeva. Zapravo, postoje izvještaji o nekim slučajevima ljudi koji su značajno poboljšali Hashimoto nakon ubijanja parazita poput Blastocystisa

Što može pomoći pri zacjeljivanju propusnog crijeva?

• konzumacija hrane bogate vlaknima, poput povrća, voća i cjelovitih žitarica – Vlakna su hrana za dobre bakterije i time pospješujemo njihovo razmnožavanje i održavanje raznolikosti u našim crijevima. Za zdravlje je preporučeno unositi 30g vlakana dnevno u organizam, no ukoliko nismo u mogućnosti odlično je poduprijeti unos direktno s prebioticima. Prednost povećanog unosa vlakana kroz duži period je da se i znanstveno dokazane bakterije s korisnim i „dobrim“ učincima, kao i na primjer bakterijama koje pospješuju mršavljenje, a ne mogu se dodavati izvana s probioticima – povećava njihova prisutnost i time pozitivno utječe na naše zdravlje.

• uzimanjem probiotika direktno dodajemo „dobre“ i našem probavnom sustavu korisne bakterijske sojeve, koje brinu o tome da se vitalne tvari u potpunosti apsorbiraju, a šetne tvari izbace van, time obogaćujući i jačajući svoju crijevnu floru, koja i direktno utječe na zaštitu crijevne sluznice. Na tržištu ima mnogo dodataka prehrani koji zvuče dobro - no važno je odabrati kvalitetan kompleks aktivnih (u velikom broju revitalizirani i radišni igrači) međusobno usklađenih (timski igrači) bakterija s prirodnom otpornosti na žučne i želučane kiseline.

• jesti manje mesa, mliječnih proizvoda i jaja (zbog toga što se ove namirnice teže probavljaju mogu doprinijeti pogoršanju simptoma propusnog crijeva)

• izbjegavanje dodanog šećera i umjetnih sladila

• redovito vježbanje

• dovoljno sna svaku noć

• smanjenje stresa

• izbjegavanje nepotrebne uporabe antibiotika

• prestanak pušenja

Brojni ozbiljni zdravstveni problemi povezani su sa sindromom propusnih crijeva. Iako mnogi nisu nužno uzrokovani propusnim crijevima, sasvim je moguće da je nestabilnost crijevne sluznice dovela do razvoja ovih stanja. Gotovo svatko s autoimunim poremećajem, uključujući one s Hashimotom, doživjet će određeni stupanj crijevne permeabilnosti (također poznate kao propusna crijeva). Budući da je 80% vašeg imunološkog sustava u vašim crijevima, crijeva su najveće sučelje između vašeg tijela i vanjskog svijeta, zbog toga upala koja počinje u crijevima može utjecati na cijelo tijelo. Liječenje propusnog crijeva može pomoći u dovođenju Hashimota u remisiju i rješavanju mnogih povezanih simptoma.